ekonomski elementi zone     Lidija Gajski  Dražen Gorjanski  Aleksandar Soltyšik  Matko Marušić  Srećko Sladoljev  Robert Torre  Prof. Korado Korlević 

Nulta stranica portala
prva stranica - zajednička
besplatne stranice
Omega RX zona: kompletan tečaj
O nama
dućan
ekonomski elementi zone
natuknice
newsletter

 

O neodrživosti prevladavajućeg zdravstvenog sustava

Više je faktora radi kojih zdravstveni sustav koji prevladava u većini država zapadne hemisfere, uključujući i Hrvatsku, dugoročno nije održiv i vodi prema jednom od dva moguća scenarija:  bankrotu države i/ili smanjenju dostupnosti zdravstvene skrbi većini stanovništva. Koji god od ova dva scenarija se dogodio uskoro će doći vrijeme kad će si liječenje moći plaćati samo malobrojni imućnici, a svi ostali će biti prepušteni sebi samima.

Elementi koji nas vode na gornji zaključak su:

  • Porast troškova zdravstvene skrbi po osobi
  • Porast broja oboljelih unutar dobnih grupa
  • Starenje populacije
  • Manje aktivno radne populacije

Većina zemalja ima zdravstveni sustav koji je skup i orijentiran u najvećoj mjeri na ublažavanje simptoma bolesti, pri čemu se gotovo nikakav napor ne ulaže u prevenciju. Ne samo da su kronične bolesti postale noćna mora za mnoge pojedince, one su pogubni faktor koji prijeti uništiti ekonomije mnogih država. Tome nisu iznimka niti najjače svjetske ekonomije. Ovo je razumljivo ako se zna da se troškovi za zdravstvo povećavaju po stopi od 15-20% godišnje, što je dvostruko više od rasta bruto društvenog proizvoda najbrže rastućih gospodarstava svijeta. Tako npr. u Sjedinjenim Američkim Državama unutarnji dug za zdravstvo danas iznosi 30 tisuća milijardi dolara. S druge strane populacija većine zemalja sve više stari, a s njime se povećava pojavnost kroničnih bolesti. Ovaj porast broja oboljelih ne ide proporcionalno s povećanjem broja starih osoba unutar populacije već daleko brže što ukazuje na epidemiju kroničnih bolesti. Broj radno sposobnog stanovništva se istovremeno smanjuje što za posljedicu ima i manje novca za povećane potrebe zdravstvene skrbi. Tako imamo situaciju da se nekoliko negativnih čimbenika našlo na okupu u istom trenutku i nije potrebna visoka matematika da se shvati kako je samo pitanje vremena kad će se ovakav sustav brige o zdravlju potpuno urušiti i kad će ljudi umirati u svojim domovima bez mogućnosti da imaju današnji stupanj zdravstvene zaštite. Ono što nas može spasiti je drastično smanjenje broja kroničnih bolesti uz pojeftinjenje sustava zdravstvene skrbi. Zvuči naizgled utopijski - manje bolesti, uz manje novca - ali je itekako moguće. Protuupalna prehrana dr. Barry Searsa sadrži u sebi sve elemente potrebne da se ovakav zloslutni trend u potpunosti obrne, tj. da se broj kroničnih bolesnika počne drastično smanjivati, jednako kao i troškovi za zdravstvenu skrb.

Stoga je protuupalna prehrana koncept koji promoviramo i na kojem se temelji naša vizija gospodarskog oporavka države:

  • smanjenje troškova za zdravstvo i
  • razvoj zdravstvenoga turizma kroničnih bolesti

Ako je protuupalna prehrana dovoljno moćna da liječi karcinome, krvožilne bolesti, demencije i druge bolesti, a ona to zasigurno je, onda je sposobna pomoći nam i da sačuvamo zdravlje do duboko u starost. Potrebno je samo narod educirati i postaviti "pravila igre" tako da većina bude spremna preuzeti odgovornost za svoje zdravlje, a ne se rukovoditi parolom: "Doktore, moje je zdravlje vaša briga, a ne moja." Dakle, jedan suštinski preduvjet imamo - postoji sredstvo za smanjenje broja oboljelih - protuupalna prehrana ili zona. Drugi, ništa manje važan element, je kako motivirati ljude da preuzmu brigu o svome zdravlju. 


Motivacija - udar po novčaniku

Udar po novčaniku je često vrlo bitan motivacijski faktor kod neosviještenih ljudi. Bilo bi nepošteno ljude kažnjavati tako da im se samo uvedu višestruko veće cijene lijekova i medicinskih usluga, a da nemaju alternativu. To bi sličilo nerazumnom roditelju koji kažnjava malo dijete a da mu nije objasnio čime je kaznu zaslužilo. U tom slučaju dijete neće shvatiti što je učinilo loše, a dodatni rezultat će biti djetetova nesreća i uvjerenje da ga roditelj ne voli. Srećom, alternativa da skupo plaćamo svoje liječenje postoji i sastoji se u tome da održavamo svoje zdravlje na visokoj razini tijekom cijeloga živoga, do u duboku starost. Način da to ostvarimo leži u protuupalnoj prehrani i promjeni stila života. Ljudima treba dati djelatno znanje a nakon toga neka biraju, jeftin život u zdravlju ili život kao do sada uz plaćanje skupih lijekova i skupog bolničkog liječenja. Ove zahtjeve ne bi trebalo postaviti jednako strogo svim građanima. Zahtjevi prema mlađem stanovništvu bi trebali biti rigorozniji od zahtjeva prema staroj populaciji.


Lijekovi i dopunsko zdravstveno osiguranje

Velika većina skupih lijekova danas su samo modifikacije generičkih lijekova s ikakvim ili nikakvim poboljšanjima u odnosu na generičke. Radilo se o generičkim ili licencnim lijekovi sami po sebi su prilično neučinkoviti kod većine kroničnih bolesti. Također postoji tendencija da se mnoga normalna stanja organizma proglašavaju bolesnima iz jednog jedinog razloga - da bi se trošilo više lijekova i tako stvarao veći profit farmaceutskim kompanijama. O ovoj problematici je dobru knjigu napisala dr. Lidija Gajski a možete pogledati zanimljivo predavanje na tu temu ovdje: Lijekovi ili priča o obmani. Također predlažemo da pročitate članak o prekomjernoj potrošnji u medicini. Predlažemo da pročitate i knjigu osječkog liječnika dr. Dražena Gorjanskog koji se pita: Je li hrvatski zdravstveni sustav - sustav?


Generički i licencirani lijekovi

Licencirani lijekovi nakon propisanog broja godina postaju slobodni za proizvodnju svakome tko to želi. U cijeni licencnog lijeka najveća stavka je upravo licenca, a sam trošak proizvodnje lijeka je zanemariv u usporedbi. Nakon što lijek postane slobodan za proizvodnju (pređe u grupu generičkih) njegova cijena pada u razmjeru od jedne desetine do jedne stotine njegove prijašnje cijene. Kako su farmaceutske firme naučile na visoke profite, čim se neki lijek, koji im donosi visoke profite, počne približavati trenutku prelaska u generičke, kompanije pokušavaju napraviti neku modifikaciju tog lijeka. Nije bitno kakva je promjena načinjena, kao ni to da li je time lijek postao bolji ili nije, bitno je da se razlikuje od prethodnoga i da ga se može licencirati kao novi lijek. Čim se to dogodi odjednom bivamo preplavljeni "studijama" o novom super lijeku. Stari lijek (koji je često bolji o novoga) odjednom ništa "ne valja" a sa svih nas strana bombardiraju da rabimo novi lijek. Nerijetko viđamo i uplakane i ljutite građane koji pred kamerama kritiziraju državu što im ne želi platiti neki lijek čija cijena stoji desetke, pa i stotine tisuća kuna.


Što bi trebalo učiniti? 

  1. Oformiti jednu ili više državnih tvornica lijekova koje bi proizvodile isključivo generičke lijekove i to ne na tržišnim osnovama već po cijeni dostatnoj da tvornice mogu normalno funkcionirati, da ih nije potrebno sa strane financirati i da ne stvaraju gubitke. Ti lijekovi bi bili besplatni za sve osiguranike.
  2. Osnovno osiguranje bi pokrivalo samo generičke lijekove i najosnovnije pretrage i preglede, u stopostotnom iznosu.
  3. Dopunsko državno osiguranje bi participiralo u cijeni licenciranih lijekova s iznosom od 50% od prodajne cijene lijeka. Privatna osiguranja nas u ovom razmatranju ne zanimaju.
  4. Onima koji žele imati besplatno dopunsko osiguranje, kao i dodatne bonuse za cijenu lijekova, pretraga i pregleda, uveo bih obvezu kvartalne edukacije u zonsku prehranu. S njome bi se eliminirao golem dio kroničnih bolesti i tako rasteretio zdravstveni sustav na svim nivoima.
  5. Omogućili bi dobivanje ribljeg ulja na recept. Naravno, to ne bi smjelo biti prepušteno stihiji i manipulacijama već bi trebalo biti kontinuirano nadzirano.
  6. Poreznim i drugim olakšicama trebalo bi pomoći sve osobe koje su spremne proizvoditi hranu (ili dio hrane) za osobnu potrošnju (vrt, voćnjak, domaće životinje). Osim što je ovakva hrana zdravija, dodatna dobit za zdravlje je fizička aktivnost koju proizvodnja hrane iziskuje a to je dodatni čimbenik zdravlja.

Dakle, ovo su neki elementi koji imaju potencijal da znatno smanje rashodovnu stranu u zdravstvu. No, to nije jedina korist koju možemo dobiti od zone (protuupalne prehrane). Drugi važan dio je potencijal da od nje zaradimo i da cijeli turistički sektor pretvorimo u pretežno sektor zdravstvenog turizma kroničnih bolesti, da sezonu produljimo na 12 mjeseci godišnje i da postanemo oaza za bagatu klijentelu treće životne dobi bilo da se radi o Europljanima, Amerikancima ili drugim nacijama.


Zdravstveni turizam kroničnih bolesti

Promotrimo stanje u zdravstvenom turizmu danas. Prva uočljiva stvar je da manje-više svi nude iste usluge koje zapravo i nemaju previše veze sa zdravljem, prije bi ih se moglo nazvati popravljanjem vanjštine, nešto kao kad stari i dotrajali automobil pokušamo urediti da ljepše izgleda pa ga dademo lakirati. Dakle, automobil je nakon takve intervencije otprilike jednako (ne)kvalitetan ali mnogo bolje izgleda. Ako promotrimo što današnji zdravstveni turizam nudi možemo ga svesti na ove elemente:

  • dentalni turizam (popravljanje zuba, ugradnja mostova itd.)
  • lasersko skidanje dioptrija
  • manji zahvati estetske kirurgije i
  • nešto wellness i spa sadržaja

Ruku na srce, ništa od ovih elemenata ne zadire dubinski u zdravlje osobe. Ako promotrimo destinacije kao što su otoci Lošinj, koji ima osobito prikladnu mikroklimu za osobe s respiratornim zdravstvenim problemima, ili Ivanić Grad (Naftalan) sa svojim ljekovitim blatom, i nekoliko sličnih iznimaka, sve ostalo može ponuditi bilo koja destinacija ako uloži dovoljno novca. Iz tog kuta gledano, a u konstelaciji turističkih kapaciteta u svijetu, ne vidim da imamo osobitih komparativnih prednosti pred drugim destinacijama. A osobe koje nam dođu radi nekog od nabrojanih razloga doći će prije slučajno nego ciljano.

Nadalje, stvarni zdravstveni problemi koji muče svijet su oni koje zdravstveni turizam, kakvoga poznajemo, ne dodiruje niti u najmanjoj mjeri. Pogledamo li samo statistike vezane za raširenost malignih bolesti, srčanih bolesti, kardiovaskularnih bolesti, demencija (osobito Alzheimera), dijabetesa, morbidne pretilosti, rijetkih bolesti itd., vidjet ćemo da su to istinski zdravstveni problemi današnjice. Vrlo sporo ili nikako se ne liječe klasičnim oblikom medicinske skrbi i, osobito u SAD-u, njihovo liječenje u klinikama zna koštati cijelo bogatstvo. To su, također, bolesti koje ne zaobilaze imućne osobe. Ako se i dalje poslužimo statistikama (koje kažu da je 1% svjetske populacije ekstremno bogat), lako možemo izračunati da u svijetu ima daleko više ekstremno bogatih osoba s nekom od nabrojanih kroničnih bolesti nego Hrvatska ima stanovnika. Osim što ove osobe imaju novac imaju i razvijeniju svijest o holističkim pogledima na život tako da će se lakše odlučiti na nešto što je prirodan pristup bolesti (kao što je zona) nego neki invazivni pristup, kakve nudi službena medicina. Eklatantan primjer takve osobe je pokojni Steve Jobs, suosnivač Applea. Pogotovo je dobitna kombinacija kad bolje rezultate možemo ponuditi za manje novca, u ugodnom ambijentu nekog malog hotela, za razliku od sterilnog bolničkog okruženja neke klinike.

Dakle, pravo pitanje koje si trebamo postaviti je da li toj populaciji možemo nešto ponuditi. Naš odgovori je: MOŽEMO!!! Ne samo da imamo više od tisuću malih obiteljskih hotela duž Jadrana koji su veći dio godine zatvoreni, ne samo da imamo i previše nezaposlenih osoba, osobito mladih, već se cijeli sustav može razmjerno lako pokrenuti i bez velikih ulaganja.


Što nam treba za taj uzlet?

Potrebno je pokrenuti više evaluacijskih projekata koji traju nekoliko mjeseci. To znači, u različitim centrima (malim hotelima) okupiti grupe turista sa sličnim zdravstvenim problemima i pokrenuti proces evaluacije a cijelu stvar dokumentirati i iz dobivenog materijala napraviti kvalitetne dokumentarne filmove kojima bi promovirali našu ponudu. To znači da bi u jednom takvom malom hotelu skupili osobe s izraženim dijabetesom tipa 2. U nekom drugom bi okupili osobe s morbidnom debljinom. U trećem bi okupili osobe s kardiovaskularnim zdravstvenim problemima (npr. osobe koje se spremaju na ugradnju vaskularnog stenta), u drugi bi smjestili grupu osoba oboljelu od Alzheimerove bolesti itd. Država bi trebala tome dati logističku potporu. Kako za cijeli proces uvođenja zdravstvenog turizma kroničnih bolesti nisu potrebni specijalni medicinski uređaji i puno specijalista medicine, pa čak ni velik broj medicinskih sestara, ovakvi ogledni punktovi bi bili ujedno i mjesta za obuku pratećeg osoblja.

Kako je pojavnost kroničnih bolesti veća kod starije populacije, a starija populacija u zapadnim zemljama je ujedno ona koja posjeduje više novca, čak i kad se ne bismo orijentirali samo na najbogatiju svjetsku klijentelu, moguće je spojiti život imućnijih stranaca treće životne dobi u Hrvatskoj u vidu kombinacije zdravstvenog turizma i komuna za stare osobe. Pri tome bi pojedine etničke grupe koncentrirali na određenim lokacijama da, recimo umirovljenici iz Danske, imaju u svojem okruženju mnogo Danaca... itd.


Odlazak liječnika iz Hrvatske

Naveliko se u medijima govori o ogromnom broju liječnika koji napuštaju Hrvatsku u želji za boljim životom i većom plaćom u inozemstvu. Ovo je očito trend kojeg je teško zaustaviti. Iz te pozicije dodatno je važno mijenjati kompletan pogled na problematiku zdravlja. U situaciji kad stanovništvo naučimo i potaknemo da živi zdravije i potreba za liječnicima će biti daleko manja pa će i ovaj novi problem s liječnicima biti manjih razmjera.

 

Poziv jedinicama lokalne uprave (gradovima i županijama)

Svjedoci smo da se političke elite u Hrvatskoj često ponašaju kao da promiču tuđe interese, a ne hrvatske. Stoga nas neće začuditi ako i ova inicijativa ne nađe odaziva među strukturama vlasti i političarima. Međutim, ove ideje imaju temelja u stvarnosti i moguće ih je implementirati gdje god postoji dobra volja. Stoga pozivamo jedinice lokalne uprave, koje imaju volje i vjere u vlastite snage, da nam se jave pa da kod njih pokušamo pokrenuti ove projekte.

 

Zaključak

Sve ove programe moguće je započeti provoditi ovog trena i bez zaduživanja u inozemstvu, o čemu naši političari stalno "plaču". Nije pravo pitanje da li se ovo može učiniti već da li se na odgovorim mjestima nalaze odgovorni i pametni ljudi koji imaju volje pomoći jedan ovakav projekt. Znamo da osobama koje ne poznaju protuupalnu prehranu cijelo ovo izlaganje može izgledati neuvjerljivo ili čak nemoguće za provesti. Oni koji tako misle u teškoj su zabludi. Hrana se može koristiti kao najmoćniji lijek koji postoji. Na koncu ova epidemija kroničnih bolesti je i započela zato što je došlo do promjene prehrambenih navika a izvor (pazite čuda) je SAD i njihova piramida zdrave prehrane (čitajte: piramida tova stoke), njihov službeni nutricionizam.

Cijela teorijska baza veze prehrane i zdravlja, gledano iz kuta što, kako i zašto se događa u tijelu, je prilično široka i komplicirana. S druge strane dobro je to da, za provođenje cijelog programa i postizanje odličnih rezultata, nije nužno poznavati teoriju a sam program se može relativno lako provoditi. Dobra usporedba bi mogla biti s poznavanjem rada modernog automobila i sposobnosti da ga se dobro vozi. Možete biti izvrstan vozač a da ne znadete puno o tome kako funkcionira elektronika i mehanika modernog automobila.

Sama epidemija debljine i kroničnih bolesti, koja traje već tri desetljeća, posljedica je određenih prehrambenih promjena u društvu i tihe upale koju su te promjene izazvale. Ovdje ne mislim na otrcane fraze o tome da su glavni uzročnici: stres, ubrzani stil života i McDonald's. Naravno da ovi faktori doprinose problemu, ali je njihov utjecaj daleko manji od proklamiranog. O pravim problemima se uglavnom ne govori, a ne govori se jer se o njima malo zna. Pitajte svoga liječnika što je to tiha upala ili toksična masnoća pa ćete vidjeti što će Vam reći. Kladili bi se da će se češkati po glavi i slegnuti ramenima. Ove prehrambene promjene (povećana konzumacija jeftinih biljnih ulja, smanjena konzumacija ribljeg ulja i povećana potrošnja rafiniranih ugljikohidrata), koje su se dogodile prije 30-40 god., djeluju na sve hormonalne sustave u tijelu i na aktiviranje odnosno blokiranje rada velikog broja gena. Geni su bitan faktor da li ćemo biti zdravi ili bolesni. Njih nažalost ne možemo mijenjati, ali ih prehranom i stilom života možemo uključivati i isključivati i tako spriječiti da postanemo bolesni, odnosno vratiti se u stanje zdravlja ako smo oboljeli. A kako je upravljati hormonima i genima najlakše i najučinkovitije putem hrane koju jedemo to su i rezultati koje je na taj način moguće ostvariti daleko bolji od onoga što medicina može učiniti sa svojim lijekovima. Ovaj pristup liječenju je holistički i u potpunosti prirodan. Dakle, sastoji se u tome da tijelu dajemo sve što mu je potrebno da se tijelo samo vrati iz stanja bolesti u stanje zdravlja. S druge strane medicina se uglavnom bavi simptomima. Za medicinu je problem riješen kad simptomi nisu vidljivi, dok korijene problema zanemaruje. Stvar je slična karijesu zuba koji još ne boli. Zub nas ne boli pa se često ponašamo kao da je s njime sve u redu, a nije. Većina kroničnih bolesti ne nastaje preko noći već se često razvija i dulje od desetljeća prije nego se pokažu simptomi i prije nego osoba shvati da je bolesna. Nažalost danas na tržištu imate cijelo mnoštvo dijeta (koje su uglavnom neučinkovite ili čak štetne) a radi čega ljudi više ne znaju da li da ikome vjeruju, ili nikome. Čak i suvremeni nutricionizam, koji je američki proizvod, ne samo da nije koristan već je sjeme čitavog problema i začetnik ove epidemije kroničnih bolesti. A cijelom problemu dodatno pridonosi farmaceutska industrija kojoj nije u interesu da svi budemo zdravi već da ima što veće tržište za svoje proizvode, po mogućnosti od kad se rodite dok ne umrete.


Linkovi na vrhu stranice

Naknadno sam na ovu stranicu počeo dodavati kratke sažetke rada nekih osoba koje iznimno cijenim, a čije djelovanje ima dodirnih točaka s idejom ove stranice (borba za dobrobit pojedinca - malog čovjeka - a protiv velikih profitnih korporacija ('velike farme'), protiv rasipanja novca u zdravstvu (što radi neznanja, što radi pogodovanja 'velikim igračima'), protiv korupcije u medicinskim i političkim struktura itd.) Naravno, vjerojatno ima još osoba koje su zaslužile naći se u njihovom društvu, ali nije poanta da se svakoga od njih promovira već da se ukaže na ideje za koje se ovi i ovakvi ljudibore. Ove osobe su mojih 'sedam samuraja' jer u njima prepoznajem sve vrline koje su krasile japanske samuraje: hrabrost, požrtvovnost, nepotkupljivost, borbenost, osjećaj za moral, vrlinu i čast... Klanjam se njima i njihovom djelu.

Darko Ercegović


      vezani portali (trenutno: aktivni i u pripremi)

    forum  karcinomi  karcinomi  dijabetes i debljina  srce  bebeimame  sportaši  Alzheimer